Set the fire to the third bar.

Danas je definitivno bila jedna od boljih subota u ovom mjesecu. Pisala sam ovdje kako ću upoznati jednu forumašicu i jednog forumaša, i danas smo se upoznali u Zagrebu. Veoma su pristupačni, komunikativni i simpatični. 3 sata smo pričali bez prestanka i baš mi je drago što sam ih upoznala, sigurna sam da ću ih uskoro opet vidjeti. Dobra stvar je što se danas nisam prejedala, ujutro sam pojela tost i kad sam se vratila kući još jedan tost, pila puno vode u međuvremenu i tablete za anemičnost. Imam osjećaj da ću ovog puta uspjeti, moram!

Teretanu imam u srijedu i u subotu. Ovaj mjesec ću probati sa opcijom da u teretanu idem 2 puta tjedno, kad se priviknem, onda će to biti 3 puta tjedno. Ne smijem si dopustiti da se ukomiram i prejedam ovu zimu, definitivno ne. Čak sam se i slatkiša odrekla. U početku su mi falili, ali sada ne baš toliko. Tu i tamo imam želju za čokoladicom, ali onda posegnem za jabukom. Želim dokazati samoj sebi da ja to mogu, zato što znam da mogu, samo je pitanje snage moje volje. Ja sam došla do jedne granice kada sam shvatila da je zaista „Ili sad, ili nikad.“ Ja sam izabrala sad, sad želim smršaviti, sad želim zategnuti svoje tijelo, noge, trbuh, ruke. Sad želim početi sa zdravim navikama. Ipak sam ja lav u horoskopu, a kada lavovi nešto naume i odluče, onda i ispune svoj cilj. No, koliko god ja bila entuzijastična, i dalje mi je teško. Teško mi je nositi se sa uvredama idiota u školi koji me nazivaju debelom. Znam da sam debela, ali boli me kada to dopire iz tuđih usta.



Anyway, nadolazeći tjedan će biti opušteniji, samo jedan ispit pišem i odgovaram jedan, ili možda dva predmeta. Zadnja 3 tjedna sam pisala po 3 testa tjedno, iscrpljena sam psihički. Ocjene su zasad odlične, samo moram srediti fiziku i matematiku, eventualno kemiju i to je to.

Držite se!

Update: Da ne bi mislili da ja srljam u anoreksiju, bulimiju ili što već. Ovo nije takav blog, ovo je blog gdje ću ja pisati o svojoj borbi s kilogramima na pravilan način. Ja jedem, pazim da ne miješam proteine i ugljikohidrate, ne gladujem i uz sve to vježbam. I ne, ja se ne trudim biti anoreksična niti mislim da je to dobra stvar. Tek toliko, morala sam ovo reći. Vidim da su počele kružiti poruke da je sve puno wannabe anoreksičarki, samo da se zna, ja nisam jedna od tih.

Bez uvrede ikome, ima zaista super cura ovdje koje pomažu i savjetuju.

Većina ljudi kojima sam okružena misli da me zna, netko više, netko manje. Na prvi pogled, netko posve nepoznat bi došao do zaključka da me zapravo, savršeno dobro poznaju. No, iza svega toga se krije nešto drugačija stvarnost. Uz gimnaziju, natjecanja, zadaće... mene muči nešto drugo, moje tijelo. Ili bolje rečeno, ja mučim njega. I tako u krug neke 2-3 godine. Uvijek sam imala kilu-dvije viška. Sve dok se te dvije kile nisu pretvorile u 10 kila, pa onda u 12, pa u 15 kila. Presudan trenutak kada sam sama sebi rekla „Ok, Breathless, ako sada ne napraviš nešto sa svojim tijelom, kasnije će biti prekasno.“ I napravila sam nešto sa svojim tijelom, izgladnjivala se do besvijesti, vježbala, brojala kalorije. To ljeto mi je bilo najgore ljeto ikad, većinom sam bila gladna, i nesretna (što je važno napomenuti). Kilogrami su se topili, količina isplakanih suza povećavala. Da, bilo je to ljeto promjena. Iako sam izgubila dosta (negdje oko 11 kilograma), nisam još uvijek pronašla svoj mir.



Sada, godinu dana kasnije, ja sam se vratila na početku točku, uspjela sam vratiti tih 11 kilograma koje sam skinula. Osjećam se bezvrijedno, ružno, odvratno, nepoželjno. I svjesna sam da štetim sama sebi, no ne mogu si pomoći. Želim uskočiti u skinny jeans, želim otići u dućan i bez problema pronaći traperice koje mi odgovaraju bez podsmjeha prodavačica. Želim sjesti bez da mi se na trbuhu stvore jastučići. Želim otići na plažu u kupaćem kostimu bez srama. Želim sve to, a opet... čini mi se da to nikada neću uspjeti. Razmišljala sam kako bih mršavljenje i brigu o svojem tijelu trebala usmjeriti na drugačiji način. Bez izgladnjivanja, bez povraćanja. Danas sam išla u jednu teretanu po informacije i mislim da ću se učlaniti. Zasigurno je puno bolje vježbati i pomoći tijelu da se oporavi nego izgladnjivati se. Ionako sam anemična i nemam pojma kako bih podnijela nedostatak energije uzrokovan izgladnjivanjem. Uglavnom, počela sam o teretani, treneri i osoblje su veoma ljubazni i sve su mi lijepo objasnili, mjesečna cijena nije skupa, 100 kuna, s time da vježbam dva put tjedno po dva sata. Najiskrenije se nadam nekom uspjehu, nadam se da ću se izvući iz ovog začaranog kruga. Ja znam da ja to mogu, i nadam se da ću to i uspjeti dokazati. Naglaim mršavljenjem sam uspjela izgubiti kilograme, ali ne i oblikovati svoje tijelo, zategnuti ga. A sigurna sam da ću u teretani postići upravo to, mršavljenje na zdrav način te pritom oblikovanje vlastitog tijela.

Javim se sa novostima oko teretane, nadam se da uskoro početi s treninzima.

UPDATE 18.11. Danas sam dobila menstruaciju i ne sjećam se kada sam imala ovakve bolove, užasno me boli trbuh, ne mogu se pomaknuti, nešto prestrašno. Planirala sam u subotu početi sa teretanom, ali ipak ću početi od ponedjeljka. Najviše zbog menstruacije, fizički i psihički me iscrpi. Uz sve to, u subotu imam dogovor s jednom forumašicom i forumašem, pa ne vjerujem da bi mi ostalo vremena i za putovanje u Zagreb na kavu, i za teretanu, i za učenje. Stoga, sljedeći tjedan počinjem. :)
Sutra ću navratiti do teretane i učlaniti se, zanimaju me još neke pojednosti, moram upoznati trenera, itd. Neke sitnice.